Koza dadilja i medvjed

 Bila jednom jedna koza koja je sa troje djece živjela u kućici u šumi. Svakog jutra odlazila bi u potragu za travom i biljem za svoje malene. Zatvorila je vrata i upozorila svoju djecu da ih nikome ne otvaraju jer u šumi živi ogroman medved.

Jednog dana, koza se šetala šumom kada je ugledala osu koja je upala u potok. Pružila je svoje prednje kopito u vodu i pomogla osi da se skloni. „Ja sam samo obična osa, ali možda bismo i moje sestre i ja mogle da vam pomognemo, jednog dana. Ako vam ikada zatreba, pozovite nas u pomoć.' Kada je koza stigla kući, pokucala je na vrata i povikala: „Ja sam, vaša mila majka, vratila sam se sa hranom. Djeco moja draga, molim vas pustite me unutra!" Tri jarete otvoriše vrata. Ali nedaleko, gladni medvjed je slušao. Kada je koza sutradan ponovo otišla u potragu za hranom, medvjed se prikrao do kuće, promjenio glas i povikao: „Ja sam, vaša mila majka, vratila sam se sa hranom. Djeco moja draga, molim vas pustite me unutra!"

Tri mala jareta su mislili da im se majka vratila kući iz šume i otvorili su vrata. Kakav su šok doživjeli kada je medvjed stao pred njih širom otvorenih usta. U panici su pobjegli i sakrili na tavan. Kipteći od bijesa, medvjed ih je tražio po celoj kući. Kada je koza došla kući, videla je otvorena vrata i čula svoju decu kako viču sa krovnog prozora: 'Medvjed je u kući!' Koza otrča pravo u osinje gnjezdo. „Drage moje ose, moja jadna djeca su zarobljena. Medvjed je u našoj kući i moje bebe ne mogu da pobjegnu!" Ose su odmah doletjele, opkolile medvjeda i ubadale ga gde god su mogle. Medvjed je zaurlao i pobjegao u šumu, a za njim i ose.

Trčao je sve dalje i više se nije vratio. Koza i njena djeca su igrali i pjevali ispred njihove kućice: Bježi, Medo! bježi, Medo! Nećeš se vratiti da nas još jednom napadneš Tvoja koža boli, od silnih žaoka Našim prijateljima osama ćemo biti zahvalni do kraja naših dana!

*Na osnovu priče „Jarac i medvjed” iz knjige „Bajke iz Bavarske” autora Karl Spiegel (1914).