Beli plamen

 Jednom davno, grupa nomada postavila je logor na ogromnoj, nenaseljenoj ravnici. Nakon što su se svi najeli i napili, legli su u svoje šatore i ubrzo se čulo kako hrču, kako čvrsto spavaju. Samo Taru, najsiromašniji mladić u cijelom klanu, nije mogao da spava. To je bilo zato što je bio zaljubljen u Estu, prelijepu ćerku poglavice, kojoj se takođe i on veoma dopadao.

Avaj, kada je Taru tražio njenu ruku, stari poglavica je rekao: „Ti si najsiromašniji čovjek u cijelom našem klanu. Ne možeš dobiti moju ćerku." Mladić je bio veoma ožalošćen. Kasnije te noći, dok je sjedio napolju sa konjima, vidio je kako bijeli plamen bukti u blizini i ponovo nestaje tri puta. Donio je sjekiru i počeo da kopa na mjestu gde se pojavio. Poslije nekog vremena udario je u mala gvozdena vrata — koja je otvorio sa velikim naporom. Zatim je zakoračio u mračnu sobu iza vrata. Pipao je okolo u mraku sve dok mu je jedan glas nije rekao: 'Oslobodi me ovih lanaca i učiniću te bogatim.' „Prvo mi reci ko si i zašto si okovan.“ Glas je odgovorio: 'Ja sam vilenjak i živim sa svojom braćom visoko u planinama. Jednog dana, dok smo bili u lovu, ukrali smo blago kralja lasice. Kada je kralj lasica ovo otkrio, uhvatio me je i zaključao ovdje.' „Ako je ovo istina“, rekao je Taru, „rado ću vam biti na usluzi u trenutku kada vam je to potrebno.“ I tako je oslobodio vilenjaka koji je plesao okolo od radosti.

Poslije nekog vremena, vilenjak je rekao: „Moram da idem sada jer će se kralj lasica vratiti svakog trenutka. Uzmi ovaj prsten i stavi ga na srednji prst lijeve ruke. Ako je zlato to što želiš, okreni ga jednom s lijeva na desno i svaki put ćeš naći zlatnik u ruci.' Tada je vilenjak dao mladiću magični prsten i otišao. Taru se vratio u svoj šator i okrenuo prsten toliko puta da je ujutru mogao da pokloni poglavici ogromnu gomilu zlatnika za njegovu prelijepu ćerku Estu. Ubrzo nakon toga, Taru je uzeo Estu za ženu i živjeli su mnogo srećnih godina zajedno.